Jeste li ikada osetili želju da se prihvatite nekog izazova, ali niste znali odakle da počnete. Pogledajte ovu listu šest najtežih Enduro testova koji postoje i shvatite da je bolje da ostanete tu gde ste…
Red Bull Romaniacs
Za Enduro vozače koji vole da najveći deo trke provedu gurajući svoj motor, nema boljeg mesta od grada Sibiu kada dođe septembar. To je zato što se u Sibiu, u srcu Transilvanije, svake godine održava Red Bull Romaniacs.
Dvostruki Dakar Rally pobednik Cyril Despres je opisao ovo takmičenje u četiri faze kao “ništa manje nego najtežu Enduro trku na svetu”, dok je Romaniacs pobednik 2009. Andreas Littenbicher rekao da je “srećan, ali uništen” nakon što je prešao finiš liniju.
Vozači nemaju mnogo vremena da uživaju u slikovitim predelima u kojima se trka odigrava, jer se fokusiraju da izbegnu opasne rupe, kamenite odrone, kvrgavo korenje drveća koje viri iz zemlje, kamenje veličine kuće i reku Cibin.
Četiri faze trke se odigravaju na stazi dugoj od 100 do 200 km, u kojoj čak i načvršći vozači mole za milost kako se trka približava kraju. U 2007. Francuz Michel Gau polomio je ruku u poslednjoj fazi trke, dok više od polovine takmičara nije ni završilo trku.
“S tačke gledišta fizičke spremnosti, Red Bull Romaniacs je izazovniji čak i od Dakara,” objašnjava organizator događaja Martin Freinademetz. “Niko ne bi mogao da podnese napor ove trke duže od četiri dana.”
Red Bull Los Andes
Dvesta vozača učestvuje u 60km dugoj Red Bull Los Andes trci od koje pucaju bubne opne, jer se održava na 2600 metara nadmorske visine u čileanskim planinama krajem novembra.
Jednodnevno takmičenje se sastoji od krugova dugih 30km na kojima će biti testirani čak i najiskusniji vozači do apsolutnih granica njihovih mogućnosti. Sama staza je čuvana tajna od vozača sve do jutra same trke, pretpostavlja se zato da bi se takmičari sačuvali od neprospavane noći pre početka trke.
Iako se podatak o tačnoj ruti čuva pod ključem, ipak postoji par stvari za koje vozači znaju da neće moći da izbegnu. Staza će ići paklenim usponima, kroz neprohodne dine i nateraće vozače da idu kroz vodene brzake planinskih potoka.
Ova trka je posebno draga Chalecu Lopezu, pošto se takmičio u svom rodnom Čileu – nedavno je potpisao ugovor da vozi sa Aprilijom u sledećem izdanju Daker Rallyja.
Roof of Africa
Trka Roof of Africa u Lesotu sve više jača. Trodnevna trka je krunisana za “Majku Hardenduro trka” i privlači vozače iz 15 zemalja i sa pet kontinenata.
Prošle godine takmičenje je završilo svega 89 takmičara od početnih 300. Red Bull-ov Chris Birch je bio pobednik, koji se penjao i spuštao stazama i do 90 stepeni nagiba na svojoj KTM standardnoj 300cc mašini.
Birchy, koji je do finiš linije stigao 48 minuta i 37 sekundi pre svoj najbližeg protivnika, rekao je nakon gotovo 16 sati na sedištu u period od tri dana: “Teren je apsolutno neverovatan i ima najbolje off-road uslove koje sam bilo gde video. Poslednji dan je bio zaista naporan sa “Donkey-Pass” i “Lucky-Pass” prelazom koji su iscrpeli i poslednji atom snage iz mog tela.”
BMW vozač Gerhard Forster poslednji put nije imao mnogo sreće – nije bio u mogućnosti da završi trku pošto je pokidao ligament u gornjem delu svoje leve ruke.
Red Bull Don Quixote
Na ovoj ogromnoj Enduro trci učestvuje 500 parova profesionalaca i novih amatera koji se takmiče na izazovnim predelima La Manče u Španiji.
Priča Muigela de Cervantesa iz 17. veka, govori o hrabrom Don Quixoteu koji ide komplikovanim putevima La Manče. Moderni ekvivalent Donovih pokušaja i nevolja su vozači koji se bore protiv 50km duge staze pune prepreka u trci koja se satoji od četiri faze.
Neki od učesnika ovogodišnjeg Don Kihota su i trenutni svetski šampion Ivan Cervantes i šampion Dakar Rallyja Marc Coma i Nani Roma.
Pošto Španija trenutno uživa u svom Moto X-u, velikim delom zahvaljujući Ivanu Cervantesu, više od 5000 Enduro fanova se očekuje u La Manči na ovogodišnjem takmičenju (29. novembar).
Dakar Rally
Zajednički zaključak među vozačima koji su se uključili na ovo južnoafričko putovanje početkom ove godine je da je relokacija Dakara ovu trku učinilo još težom.
Intenzitet ovog 16-odnevnog takmičenja je takav, da svako ko se čak i nada da će završiti trku, bolje bi bilo da je već počeo da se priprema. Jedna od zvaničnih preporuka za vozače je da počnu sa olimpijskim fitnes režimom, koji uključuje sate rada sa tegovima i džogiranje na velikim visokim nadmorskim visinama. Možda je bolje da se drže svežih voćnih šejkova, nego što će ići u Tursku 25. decembra ove godine.
Da bismo vam bolje predočili napor koji će vozači trpeti tokom Dakara, pustićemo Dr Johannesa Peila koji radi sa Red Bull VW timom pred trku da nam malo bolje objasni.
Dobri doktror objašnjava: “Trening na velikim nadmorskim visinama nudi nekoliko pozitivnih aspekata sportistima. Pre svega, automatski rezultira višim specifičnim kardiovaskularnim naporom i tako povećava kapacitet nastupa individue. S druge strane, naš program je kreiran tako da nema velikog napora na zglobovima i mišićima.”
Kako bi se uverili da vozači nisu preterano zadovoljni pred Dakar, prošlogodišnja ruta je preokrenuta, tako da trke u Atakama pustinji dolaze mnogo ranije. Ono što se nije promenilo su dva strmoglava prelaza preko Anda i usamljeni kilometri preko argentinskih Pampasa.
Zbog svoje veličine, teško je Dakar Rally uporediti sa Enduro trkom. Naravno, sa najtežim terenom koji postoji, ne šteti status koji nosi, a to je najteža trka na svetu.
OzBus od Londona do Sidneja
Naravno, vožnja bicikla danima kroz najgore zamislive uslove je teška. Ali za ljude koji poseduju pravi fetiš izdrživosti jedini način transporta je autobus.
Lepota putovanja autobusom je sigurno naslanjanje na pozor kako bi se izbegao neprijatan miris tela u vazduhu i to što možeš da podigneš noge kako ti stopala ne bi bila u kojekakvoj tečnosti koja se može naći na podu. Pored veoma zagušljivih uslova u autobusu, možete biti i te sreće da čekate sat vremena na temperaturi ispod 0, pre nego što pomoć stigne.
Pa, za sve one koji uživaju u vožnji autobusom, imamo pravi endurance izazov za vas… Kako vam se čini put od Londona do Sidneja?
Zauzmite svoje mesto za narednih 92 dana blaženog puta autobusom dok prolazite kroz 17 zemalja I 3 kontinenta, sve vreme pokušavajući da od osobe koja sedi pored vas vidite taj Tadž Mahal, Himalaje i Ajers stenu.
Ali vožnja OzBusom koji prima 53 ljudi nije samo endurance, postoji tu i određena količina opasnosti. Uživajte dok se ukrcavate na prelazu između Turske i Irana, Pakistana i Indije, kao i Nepala i Tibeta.
Za jedan poseban dan preći ćete 350 milja od ukupno 15000 milja dugog puta bez stajanja, dok se krećete putevima prepunim bandita između Pakistana i Irana.
Dakle, ako jurite endurance izazov, a jednostavno ne možete da se mučite svim tim treninzima na visokim nadmorskim visinama kako biste učestvovali u Dakaru, zašto ne probate putovanje Rutom 666?
Komentari
Dodaj komentar